19 tra STATIČKO INJEKTIRANJE KOD SPOMENIKA KULTURE
Većina građevina kulturne baštine su zidane zgrade koje su izgrađene najčešće od kamenih ili oprečnih zidnih elemenata povezanih mortom. Zgrade su napravljene prije postojanja znanja o protupotresnom građenju i njegovim zakonitostima. Kompleksnost sanacije povijesnih građevina uvjetuje nekompatibilnost tradicionalnih i novih gradivnih tehnika. Povijesne su građevine doživjele razne događaje te su morale “preživjeti” razne potrese, eksplozije, požare ili slične nepogode. S vremenom ljudi su došli do raznih znanja te prednostima i nedostacima sanacija građevina- spomenika kulture.
U slučaju kamenih zidanih konstrukcija, kao najpovoljnija tehnika ojačanja pokazalo se injektiranje, dok se za popravljanje i ojačavanje zidanih konstrukcija od cigle mogu upotrijebiti razne tehnologije kao što su: zatvaranje pukotina oštećenih zidova injektiranjem pukotina cementom ili epoksidnom smjesom, nanošenje armiranih cementnih obloga. Nosivost zida vraća se uobičajenim načinom zatvaranja pukotina cementnom ili epoksidnom smjesom.
Injektiranje kao tradicionalna tehnika ojačanja ima mnoge prednosti od kojih je najznačajnija ta da ne remeti funkciju zgrade i ne utječe na arhitekturu. Također, nema smanjenja prostora i dodatne mase. Dok su nedostaci činjenica da epoksidni kit stvara zone s različitim čvrstoćama i bočna otpornost kod korištenja cementa za ispunu jest zanemariva. Epoksidni kit koristi za postizanje monolitnosti struktura koje su popucale zbog prevelikog opterećenja, udaraca ili potresa, Također se koristi za lijepljenje i ojačanje struktura pomoću injektiranja pod niskim pritiskom.Kao najveći nedostatak smatra se velika cijena epoksidnog kita.
Za razliku od injektiranja ferocement ima niske troškove rada niski troškovi, ali utječe na arhitekturu i ima razna ograničenja u smislu učinkovitosti.
Problem kod sanacija kulturnih spomenika kulture nije samo vlaga već i statička nestabilnost konstrukcije koja puca i sigurna u slučaju potresa. Mogući uzroci su razni, a najčešći su neravnomjernost iskopa temelja i loša podloga prije gradnje. Injektiranje je postupak popunjavanja praznina u konstrukcijskim elementima, kojim statički ojačavamo strukturu i sprječavamo kapilarno dizanje vlage čime se postiže vodonepropusnost same konstrukcije. Ako je došlo do pucanja objekta potrebno je stabilizirati dio ili cijeli objekt.
Ako je došlo do propadanja i pucanja objekta u tom slučaju potrebno je izvršiti stabilizaciju dijela ili cijelog objekta. To se izvodi specijalnim poliuretanskim smolama. Smole se injektiraju ispod temeljnog zida objekta i prilikom injektiranja ispunjuju i lijepe postojeće tlo. Postoje razne injekcijske mase kojima se dodaju razni aditivi za bubrenje poput bijelog cementa ili dodataka protiv dizanja kapilarne vlage.
Epoksidna smola upotrebljava se za injektiranje betona i manjih oštećenja jer bolje prodire u konstrukciju. Silikonska emulzija smanjuje propusnost vlage. S poliuretanima se rješavaju veća oštećenja konstrukcije. S cementnom injekcijskom masom se učvršćuju zidovi od kamena ili zidovi od kamena i opeke.
Sam postupak injektiranja je kompleksan te se odrađuje u etapama. Najprije se utvrđuje analiza stanja građevine nakon čega se izbuše rupe u željenom dijelu konstrukcije. Određuje se dubina, promjer i broj bušotina. Nakon ugradnje adekvatnih injekcijskih nastavaka se priprema injekcijska cementna masa. Pritisak injektiranja prilagođava se u odnosu na čvrstoću poda i konstrukcije, a količina injekcijske mase u odnosu na volumen rupa i šupljina u konstrukciji.
Pri obnovi povijesnih građevina, koje su većinom zidane građevine, potrebno je poštovati estetske, povijesne i kulturne zahtjeve te zadovoljiti kriterije protupotresne otpornosti. Nakon završenih radova treba potrebno je uputiti one koji se brinu za građevinu o važnosti redovitog održavanja i prevencije pucanja i različitih oštećenja. Nakon i najstručnije izvedenih sanacijskih zahtjeva ne može se jamčiti da bez održavanja i prevencije neće doći do novih oštećenja.
Sorry, the comment form is closed at this time.